"Jedan mislilac je rekao da ljudska htijenja obično lebde na granici između dvaju vječno neprijateljskih carstava: potrebe i slobodne volje."
no ja bih rekla između potrebe i mogućnosti..
…postala sam stranac u vlastitoj pjesmi…
...odjednom izgubljena......bez ritma i stila...
...pokušavam u sebi
posložiti stvari
samo ..
ne znam
da li im je mjesto
u srcu ili glavi...
...neke stvari treba pustiti
...i neke ljude...
i bilo je što je bilo...
ili nije...
..eto ..uletjeli smo u još jednu godinu ..što nas tu čeka ..eh , tko zna ..nek vam/nam je sretna ..i sve ono što ide uz to , i tak odlučih malo ostaviti traga i ovdje ..gdje sve vrvi od hipokrita , ljigavaca ,lažljivaca ,smutljivaca i ostalih ljudskih podvrsta (uz nekoliko izuzetaka)… a bome ni u stvarnom nije niš bolje ..
..no u zadnje me vrijeme lome me pitanja tipa :-biti i ostati svoja ..pomalo divlja, pandorina kutija mana i vrlina ..hmmmmmmmmm .. prevelik izazov za neke ..
a to zanči .. biti usamljeni egzotični otok koji mami svojim čarima na odmor i uživanje, al samo povremeno i nakratko .. nitko ne želi tamo i ostati ..
-il glumiti i biti okružena gore navedenim bićima i s/u/topiti se s njima u ovome što život zovemo , ali … dal' živimo